Anoreksija nervoza je ozbiljan mentalni poremećaj karakteriziran izraženim strahom od debljanja ili gubitka kontrole nad tjelesnom težinom, što rezultira restriktivnim unosom hrane, često uz ekstremno nisku tjelesnu težinu i poremećaje u percepciji vlastitog tijela. Više o ovom poremećaju hranjenja govori Maja Žanko, mag. nutr. iz Dnevne bolnice za poremećaje prehrane H(RANA) u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan:

Uzroci anoreksije nervoze su multifaktorni i uključuju genetske, bihevioralne, emocionalne i sociokulturne komponente. Genetski faktori mogu povećati osjetljivost na razvoj poremećaja prehrane, dok sociokulturni pritisci, poput medija i društvenih normi, mogu utjecati na percepciju tijela pojedinca. Najčešće se javlja u dobi 12- 25 godina, a posebno zabrinjava podatak da je anoreksija nervoza treća kronična bolest po učestalosti u adolescentnih djevojaka.

Simptomi

Gubitak tjelesne mase

Osobe s anoreksijom nervozom često se suočavaju s ozbiljnim gubitkom tjelesne mase, što može dovesti do opasnih fizičkih komplikacija. To znači da je njihova težina u rasponu pothranjenosti. Navedeno se mjeri putem indeksa tjelesne mase (ITM ili IBM engl.). Standardne kategorije statusa težine povezane s rasponima indeksa tjelesne mase su:

• ispod 18,5 = nedovoljna težina, mršavost, pothranjenost
• 18,5 – 24,9 = normalna tjelesna masa
• 25,0 – 29,9 = prekomjerna tjelesna masa, preuhranjenost
• 30,0 i više = debljina/pretilost

Distorzija tijela

Osobe s anoreksijom nervozom često imaju iskrivljenu percepciju vlastitog tijela, smatrajući se predebelima, čak i kad su vidno neuhranjene.

Odbijanje hrane

Postoji snažan otpor prema unosu hrane, a pacijenti često razvijaju specifične prehrambene navike ili izbjegavaju određene vrste hrane.

Povećana tjelesna aktivnost

Osobe s anoreksijom nervozom često su pretjerano tjelesno aktivne s ciljem gubitka dodatnih kalorija.

Anoreksija nervoza- vrste

Postoje dva tipa anoreksije:

1. Restriktivni tip – osobe su na strogoj dijeti, a izgladnjivanje je praćeno i pretjeranom fizičkom aktivnošću
2. Purgativni tip –  osobe su na dijeti, ali povremeno se javljaju epizode prejedanja i izbacivanja hrane namjernim povraćanjem, uporabom laksativa i diuretika i sl.

Posljedice

Anoreksija nervoza može izazvati ozbiljne posljedice po fizičko i mentalno zdravlje pojedinca.

• Fizičke posljedice

Dramatičan i brzi gubitak težine može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući iscrpljenost, anemiju i oštećenje unutarnjih organa. Isto tako, dugoročno izgladnjivanje može dovesti do problema sa srcem i kardiovaskularnim sustavom, uzrokujući nisku razinu kalija i drugih elektrolita. Također, nedostatak hranjivih tvari može uzrokovati smanjenje gustoće kostiju, što povećava rizik od fraktura.

• Gubitak menstruacije

Hipotalamus je dio mozga zadužen za regulaciju razine hormona koji nadziru menstruacijski ciklus, a uslijed poremećaja hranjenja može doći do poremećaja lučenja i izostanka menstruacije, odnosno amenoreje.

• Mentalno zdravlje

Oboljele osobe često su perfekcionisti te se zbog srama izoliraju od društva što može dovesti do depresije ili anksioznosti. Ugrožene su i kognitivne funkcije te dolazi do osjećaja umora, iscrpljenosti, teškog pamćenja i slično.

Važno: Osobe koje su se oporavile od anoreksije nerovze često su podložne riziku od recidiva, posebice u stresnim situacijama. Zabrinjavajući je podatak da se smrtni ishod javlja u 5-20% pacijentica s dijagnozom anoreksije nervoze.

Liječenje

Liječenje anoreksije nervoze zahtijeva multidisciplinarni pristup koji uključuje medicinsku njegu, psihoterapiju i nutricionističko savjetovanje. Prvo se provodi medicinska procjena kako bi se stabiliziralo tjelesno zdravlje pacijenta. Gubitak od 25% normalne tjelesne težine obično se uzima kao indikacija za hospitalizaciju. Pored oporavka prehrane i samim time tjelesnog zdravlja, nužan je i psihoterapijski tretman. Individualna terapija, obiteljska terapija i terapijske skupine mogu pomoći pojedincu da razumije i suoči se s emocionalnim uzrocima anoreksije. S nutricionističke strane, cilj je razviti svijest o važnosti raznolike prehrane te osloboditi se strogih ograničenja u jelovniku. Proces liječenja obično traje 5 do 6 godina. Zaključno, u svemu tome, bitnu ulogu igra podrška i razumijevanje obitelji i bliskih prijatelja.