Moderna vremena dovela su do toga da se ponovno okrećemo prirodi, ali ovaj put na drugačiji način: spoj najmodernijih sofisticiranih biotehnologija i znanstvenih otkrića o pozadini razvoja teških kroničnih oboljenja doveo je do razvoja sve većeg broja terapije poznate kao biološki lijekovu. Samo im ime govori da su različiti od standardnih kemijskih lijekova, koji su sintetizirani kemijskim reakcijama. Time su tijelu potpuno strane sintetske tvari koje svojim mehanizmom djelovanja liječe ili sprječavaju određenu bolest.

Definicija

Biološki su lijekovi tako u usporedbi s kemijskim lijekovima najbliže prirodnom. No, istovremeno vrlo efikasnom rješenju, jer u sastavu sadrže kompleksne molekule koje se već prirodno nalaze u našem organizmu.

Biološki lijekovi se i dalje smatraju svojevrsnim novitetom unutar mogućih terapijskih opcija. Unatoč tome što ih već dugo poznajemo i koristimo u modernoj medicini. Kroz godine postojanja, biološka terapija dobivala je sve više na važnosti. Omogućavala je učinkovitije liječenje sve šireg spektra kroničnih bolest. I to onih koje su bile često neizlječive u izostanku moderne terapije. Danas se izbor sve češće usmjerava prema terapiji biološkim lijekom. To se odnosi na liječenje dijabetesa, karcinoma, autoimunih bolesti, migrene i brojnih drugih oboljenja.

Razlika između biološkog i standardnog lijeka

Biološki lijek jest svaka tvar koju proizvodi ili je izolirana iz živog (biološkog) izvora. Dobiven je kompleksnim biotehnološkim postupkom, upotrebom sofisticiranih staničnih sustava ili tehnologijom rekombinantne DNA. Dok su standardni lijekovi jednostavnije kemijske strukture. Također su dobiveni postupkom kemijske sinteze. Sama činjenica da su biološki lijekovi često izrazito kompleksni proteini, nukleinske kiseline ili kombinacije navedenog, dovodi do toga da se njihova struktura puno teže može identificirati i precizno okarakterizirati. Biološki lijekovi su izrazito velike i osjetljive molekule. Zato ćemo ih rijetko naći u obliku tableta. Oni preferiraju biti u tekućem stanju. Stoga se većinom primjenjuju supkutanim (potkožnim) injekcijama ili intravenski.

• Važno: Posebno brižan treba biti kod čuvanja bioloških lijekova, jer svaki lijek ima točno definirane temperaturne uvjete čuvanja i većinom ih je potrebno skladištiti u hladnjaku kako bi ostali stabilni u definiranom roku trajanja.

Vrste bioloških lijekova

Vjerojatno većina nas poznaje barem jedan biološki lijek, bez da smo toga svjesni. Iako mnogi moderni biološki lijekovi imaju kompleksna imena za koju većina ljudi nikad nije čula, po definiciji se biološkom terapijom smatra širok spektar tvari koje su izolirane ili proizvedene u živom organizmu tako da tu ulaze i cjepiva, krvne komponente, inzulin, faktori rasta i mnogi drugi. Samim time postojanje biološke terapije s te strane i nije tolika novost, ali ono što jest novitet tek zadnjih par desetljeća, su moderni biološki lijekovi u obliku monoklonskih protutijela.

Protutijela su proteini za koje smo sigurno svi čuli, s obzirom na to da ih upravo naše tijelo proizvodi u svrhu obrane organizma od infekcije. Najčešće ih spominjemo u kontekstu razvoja protutijela nakon cijepljenja ili preboljenja neke infektivne bolesti.

Protutijela

Kod bioloških lijekova koja sadrže protutijela koristi se njihovo svojstvo visoke specifičnosti vezanja za točno određenu tvar u našem organizmu čime mogu spriječiti da ta tvar radi promjene u organizmu. Dakle, ako određena tvar u tijelu proizvodi upalu u određenom tkivu i organu i dovodi do upalne bolesti, protutijelo ciljano može vezati tu upalnu tvar i spriječiti njen štetan učinak. Na taj način takvi biološki lijekovi reguliraju naš imunološki sustav, a to se svojstvo posebno može iskoristiti u liječenju autoimunih bolesti. Upravo su autoimune bolesti posljednjih godina postale te za koje se traži što prikladnija terapija koja povećava kvalitetu života pacijenata koji od njih boluju, s obzirom na uočeni trend porasta autoimunih oboljenja u svjetskoj populaciji.

Autoimune bolesti – što su i kako do njih dolazi?

Do razvoja autoimune bolesti dolazi tako što se, jednostavno rečeno, imunološki sustav pojedinca okrene protiv samoga sebe, odnosno umjesto da napada vanjske izvore opasnosti poput bakterija i virusa, on napada naše vlastite zdrave i nedužne stanice. Uzrok nastanka autoimunih bolesti i dalje nije u potpunosti razjašnjen, no s obzirom na sve veći porast u svjetskoj populaciji smatra se da okolišni čimbenici igraju veliku ulogu – toksini, pesticidi, mikroplastika iz zraka, hrane, vode itd. Na dnevnoj bazi ih udišemo, jedemo i pijemo, a izloženi smo im i putem kože. Sve više je povećana i izloženost psihološkom stresu pa akumulacija svih navedenih faktora evidentno igra svoju ulogu. Ti se uzročnici smatraju odgovornima za sve veći porast oboljelih, ali genetska komponenta i nasljeđivanje također igraju značajnu ulogu u cjelokupnom riziku oboljenja.

Ovisno o tome koje stanice našeg tijela su napadnute, manifestiraju se različite autoimune bolesti. Reumatoidni artritis, psorijaza i psorijatični artritis, Chronova bolest, Hashimotov tireoiditis, sistemski eritematozni lupus i dijabetes tip 1, primjeri su nekih od njih. Kao rezultat tih “napada”, na ciljnim je mjestima prisutna konstantna upala koja oštećuje tkiva i organe, uzrokuje bol, smanjuje funkciju. I u konačnici s vremenom sve više smanjuje pacijentovu kvalitetu života. Još jedan problem autoimunih bolesti je i njihovo često otežano i kasno dijagnosticiranje. Tako da često prođe dulji period do početka primjene prikladne terapije.

Značaj bioloških lijekova u liječenju

Prvi lijekovi koji se  propisuju u takvim stanjima su nesteroidni protuupalni lijekovi i kortikosteroidi. Imaju brzi učinak u smanjenju boli i upale, ali djeluju samo na simptome. Osim navedenog, autoimune bolesti mogu se liječiti i drugim konvencionalnim imunosupresivima. Oni “stišavaju” reakciju vlastitog imunosnog sustava protiv samog sebe. Time smanjuju upalu i čuvaju funkcionalnost organa.

No, danas se sve više okrećemo ka biološkoj terapiji monoklonskim protutijelima za liječenje autoimunih bolesti. Ono što ju čini najnaprednijom jest činjenica da djeluje ciljano na točno određene “problematične” dijelove imunološkog sustava. Time se smanjuje kronična upala tamo gdje je to potrebno. A u organizam se vraća ravnoteža između proupalnih i protuupalnih čimbenika koja je narušena kao posljedica tih oboljenja. Dosad je proizveden poveći broj bioloških lijekova. Imena najčešćih u liječenju autoimunih bolesti su:

• Adalimumab
• Certolizumab
• Golimumab
• Etanercept
• Ustekinumab
• Sekukinumab

Biološki lijekovi i učinkovitost

Jedna vrsta biološkog lijeka može se primjenjivati u liječenju više različitih bolesti, a ako jedan lijek nije postigao zadovoljavajuću učinkovitost kod pojedinog pacijenta uspjeh se može postići drugom vrstom lijeka. Svi ljudi su jedinke za sebe i međusobno su različiti, stoga se ne može pretpostaviti da će jedan lijek kod svakoga imati isti učinak.

Osim brojnih pozitivnih strana biološke terapije, ona može imati i pojedine negativne posljedice. Najočitija negativna strana je povezana s načinom primjene takvih lijekova, jer primjena supkutanih injekcija može izazvati iritaciju i bol na mjestu primjene i proces je kompliciraniji od standardnog oralnog uzimanja lijeka. Druge negativne strane uključuju povećan rizik od akutnih infekcija uslijed imunosupresije, posebice tuberkuloze, a u težim i rjeđim slučajevima može doći i do razvoja karcinoma ili drugih autoimunih bolesti. No, pacijenti koji primjenjuju biološke lijekove prolaze detaljne pretrage prije početka terapije. Također su pod redovitim praćenjem specijalista pa se takve posljedice nastoje pravovremeno uočiti i spriječiti.

Propisivanje biološke terapije

Kad se uspoređuju sa standardnim kemijskim lijekovima, biološki lijekovi su znatno skuplji. Posljedica je topuno kompleksnijeg procesa proizvodnje i korištenih naprednih tehnoloških postupaka. Propisivanje bioloških lijekova iz tog je razloga regulirano strogim smjernicama i indikacijama. Kako bi ih mogli dobiti oni pacijenti kojima su najpotrebniji. Je li neki pacijent kandidat za biološku terapiju ovisi o težini njegove bolesti te učinkovitosti i prikladnosti dosad primijenjene konvencionalne terapije jer je ona i dalje prva linija liječenja. S obzirom na specifične načine primjene u koje spada i intravenska primjena, takvi se lijekovi ponekad mogu primjenjivati samo u ordinacijama ili bolnicama. Lijekovi koji se primjenjuju potkožnim injekcijama mogu biti propisani na recept i podići se u ljekarni. Tada ih pacijent može primjenjivati i doma. U tom slučaju prolazi edukaciju za ispravnu primjenu lijeka kod kuće.

Još ovakvih članaka pronađite u besplatnom časopisu MedSpot na ovom linku.