Današnji tempo života je prilično izazovan. Niz obaveza pokušavamo odraditi u kratkom periodu, gubeći vrijeme u prometu. Malo vremena ostaje za odmor, kvalitetan san, pripremu i konzumaciju hranjivih obroka. Nekoliko ovakvih dana neće ostaviti traga na naše zdravlje. No, nekoliko ovakvih godina hoće. Čest simptom neurednog stila života je inzulinska rezistencija. Da bismo objasnili ovu pojavu, moramo krenuti od početka, odnosno od inzulina.

Što je inzulin?

Inzulin je esencijalan hormon kojeg luči žlijezda gušterača. Glavna mu je uloga transport glukoze krvotokom i održavanje optimalne razine šećera u krvi.

Nakon obroka, tijelo razgrađuje hranu na molekule glukozu, glavni izvor energije. Nakon ulaska glukoze u krvotok, gušterača otpušta inzulin unutar nekoliko minuta. Inzulin veže glukozu i krvotokom ju prenosi do receptora osjetljivih na inzulin, koji pohranjuju energiju za kasniju upotrebu. Ti receptori se nalaze u jetri, stanicama masnog tkiva, mišićima. Nakon što glukoza uđe u stanice, razina glukoze u krvi se regulira i gušterača prestane proizvoditi inzulin.

U određenim situacijama, receptori mogu prestati biti osjetljivi na inzulin. To stanje nazivamo inzulinska rezistencija. Rezultira povišenom koncentracijom glukoze u krvi pa gušterača počne proizvoditi više inzulina, ali uzalud. Ovo stanje nazivamo hiperinzulinemija, a često vodi povećanom unosu hrane i debljanju, što pak pogoršava inzulinsku rezistenciju.

Inzulinska rezistencija

Ovo stanje može se dogoditi svakome od nas. Može trajati kratko, kao posljedica stresnog životnog razdoblja ili uzimanja nekih lijekova. Kronična inzulinska rezistencija obično je povezana s abdominalnom pretilošću (viškom masnog tkiva u području trbuha) i manjkom tjelesne aktivnosti, a vjerojatnije je javljanje kod starijih osoba. Ako je netretirana, inzulinska rezistencija može voditi razvoju predijabetesa i metaboličkog sindroma, a u konačnici i dijabetesa tipa 2.

Poslušajte savjete dr.sc. Ivana Kruljca iz zagrebačke Poliklinike Solmed, specijaliste endokrinologije i dijabetologije!

Najčešći simptomi

U početnim fazama inzulinske rezistencije, tijelo još uvijek nastoji održati razinu šećera u krvi pod kontrolom. Tada uglavnom još nema simptoma. Vremenom, stupanj rezistencije postaje sve viši, gušterača počne gubiti borbu, razina šećera u krvi je povišena (hiperglikemija) i javljaju se prvi simptomi. Najčešće se radi o simptomima karakterističnima za hiperglikemiju:

• Povećana žeđ
• Povećana glad
• Češće mokrenje
• Zamagljen vid
• Glavobolje
• Veća sklonost infekcijama
• Sporije cijeljenje rana

Najčešći uzroci razvoja

Kako imamo receptore na inzulin na mišićima, njihovom aktivacijom i osnaživanjem se održava uredno vezanje inzulina i iskorištavanje glukoze. Nedostatak tjelesne aktivnosti pomaže razvoj inzulinske rezistencije, smanjujući osjetljivost receptora na mišićima. Osim toga, sjedilački način života češće vodi višku kilograma. Pretilost u području trbuha i oko organa nazivamo abdominalnom, odnosno visceralnom pretilošću. Osim što se radi o višku masnog tkiva, vjerojatno postoji i upala niskog stupnja, koja dodatno otežava problem inzulinske rezistencije.

Visoko procesirana hrana s visokim udjelom ugljikohidrata i zasićenih masnih kiselina također doprinosi razvoju inzulinske rezistencije. Takvu hranu tijelo brzo probavlja, uzrokujući visoke razine šećera u krvi, zbog čega gušterača pojačano luči inzulin. Jedan takav obrok nije problematičan, no stalna konzumacija može voditi inzulinskoj rezistenciji. Dodatan problem je velika prisutnost takve hrane u našim trgovinama i restoranima. Kombinacija keksa za doručak, fast food ručka, s čipsom uz večernji film možda se ne čini kao problematična prehrana, no svaki obrok je sadržavao visoko procesuiranu hranu. Pripremajte obroke samostalno, po načelima mediteranske prehrane.

Neke endokrinološke bolesti također mogu uzrokovati teškoće u metabolizmu inzulina. Uzrok mogu biti relativno rijetki poremećaji Cushingov sindrom (višak kortizola) i akromegalija (višak hormona rasta). Nešto češći poremećaj je hipotiroizam, odnosno snižena funkcija štitnjače, zbog čega se usporava metabolizam cijelog organizma. Postoji i niz genetskih i nasljednih bolesti, no one su vrlo rijetke i otkriju se zbog niza drugih karakteristika.

Dodatno, stanja poput pretilosti, povišenog krvnog tlaka i povišene koncentracije masnoća u krvi često su udružene s inzulinskom rezistencijom.

Dijagnostika

S obzirom na specifične simptome, inzulinska rezistencija se može razmotriti već temeljem simptoma koje pacijent kaže. Dodatni pokazatelji su informacije postoje slični slučajevi ili slučajevi dijabetesa u obitelji.

S obzirom da inzulinsku rezistenciju karakteriziraju povišene vrijednosti šećera u krvi, on je i glavni parametar dijagnostike. Najpouzdaniji pokazatelj inzulinske rezistencije je test opterećenja glukozom (OGTT), u kojem se mjeri koncentracija inzulina i glukoze (šećera) prije konzumacije zašećerene vode i dva sata nakon konzumacije. Tijekom cijelog postupka ostaje se u zdravstvenoj ustanovi i miruje. Zapravo se provjerava u kojoj se mjeri glukoza apsorbira u organizmu. Prije izvođenja OGTT testa preporučuje se konzumacija uobičajenih obroka, no dan ranije bi bilo dobro izbjegavati jaču tjelesnu aktivnost. Na pretragu se dolazi natašte, dozvoljeno je samo konzumirati običnu vodu.

No, dobar screening alat može biti i mjerenje šećera u krvi (glukoze) natašte. Prije vađenja krvi, dozvoljeno je samo popiti vodu. Ovaj nalaz radi se uglavnom u sklopu sistematskih pregleda, a u slučaju odstupanja od referentnih vrijednosti, bilo bi dobro napraviti detaljniju dijagnostiku.

Liječenje

Promjena životnog stila vrlo je važna u stabilizaciji razine šećera u krvi i liječenju inzulinske rezistencije. Donosimo glavne smjernice.

Mediteranska prehrana

Konzumacija raznovrsne i uravnotežene prehrane važan je čimbenik oporavka. Kako se mediteranska prehrana pokazala blagotvornom u nizu zdravstvenih stanja, preporučuje se i za inzulinsku rezistenciju. U pripremi obroka neka naglasak bude na bjelančevinama (proteinima). Šećere (ugljikohidrate) unosite kroz svježe i kuhano voće i povrće, mahunarke i orašaste plodove. Hranu začinite blagim biljnim uljima, primjerice maslinovim. Izbjegavajte slatkiše, grickalice, gotovu hranu i fast food.

Tjelesna aktivnost

Svakodnevna tjelesna aktivnost umjerenog intenziteta pomaže potrošnju viška šećera u krvi. Aktiviranjem i jačanjem mišića, povećava se osjetljivost receptora na inzulin koji se nalaze na mišićima. Nije potrebno prenaglo krenuti s intenzivnim aktivnostima. Za početak šećite, koristite stube umjesto dizala, bicikl umjesto automobila. Kako se će povećavati kondicija, može se povećavati i intenzitet aktivnosti.

Regulacija tjelesne težine

Prethodni savjeti pomoći će u smanjenju udjela abdominalne i visceralne masnoće. Regulacijom tjelesne težine regulirat će se i inzulinska rezistencija, ali i cjelokupno zdravlje. Osim tjelesnog, vjerojatno će biti napretka i u mentalnom zdravlju te osjećaju zadovoljstva sobom. Snizit će se i rizik razvoja drugih kroničnih nezaraznih bolesti.

Lijekovi

Ako liječnik procijeni da inzulinsku rezistenciju prate i neka druga stanja, poput visokog krvnog tlaka, povišenih masnoća u krvi ili predijabetesa, vjerojatno će prepisati i neki lijek. Njih je potrebno uzimati redovito po preporuci liječnika, te redovito dolaziti na dogovorene kontrole. Kao i uvijek, podsjećamo da su rano otkrivanje i savjesno pridržavanje uputa najvažniji čimbenici u liječenju.

Ako ste se prepoznali u ovom članku, javite se liječniku!

Obratite se svom liječniku obiteljske medicine za pomoć. Prisjetite se svih simptoma koje osjećate i pripremite sve krvne pretrage koje ste ranije radili. Vjerojatno će liječnik uputiti na dodatnu provjeru šećera u krvi putem OGTT, a možda uputi i na specijalistu endokrinologije. Prije svakog pregleda, zapišite na papir sva pitanja koja imate. U liječničkim ordinacijama često se dogodi da ostanemo zatečeni informacijama ili u strahu što bismo mogli čuti pa se lako zbunimo. Zapišite stoga unaprijed pitanja o uzrocima, rizicima i liječenju, kako biste dobili sve informacije.

Inzulinska rezistencija može biti povezana s razvojem niza drugih stanja pa ne zanemarujte!