U proteklih nekoliko dana, društvene mreže preplavili su rezultati studije u čijem su središtu, ni manje ni više nego – tamponi. No, o čemu se zapravo radi? Krenimo redom.

Istraživanje „Tamponi kao izvor izloženosti metal(oid)ima“ objavljeno je početkom srpnja ove godine, a nije trebalo puno da se proširi po medijima, a potom i društvenim mrežama. Provedeno je na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju, a izradi je sudjelovalo devet istraživača.

Tamponi kao izvor izloženosti metal(oid)ima

Istaknuto:

•  Procijenjivano je 16 metal(oid)a u različitim vrstama tampona.

• Otkriveno je nekoliko toksičnih metala, uključujući olovo.

•  Korištenje tampona je potencijalni izvor izloženosti metalima.

• Najveća koncentracija pronađena je za cink.

•  Geometrijska sredina koncentracije olova u uzorcima iznosila je 120 ng/g.

Usprkos ovim tvrdnjama koje se navode kao istaknute u istraživanju, treba naglasiti da su koncentracije metala procjenjivane u ukupno 60 uzoraka, odnosno 30 jedinstvenih tampona (24 jedinstvene kombinacije marke – proizvodne linije). Nastavno na to uspoređene su koncentracije prema karakteristikama tampona. Istraživači su procijenili razine 16 metala (arsen, barij, kalcij, kadmij, kobalt, krom, bakar, željezo, mangan, živu, nikal, olovo, selen, stroncij, vanadij i cink). Koncentracije su varirale ovisno o tome radi li se o organskim i neorganskim tamponima. No, niti jedna kategorija nije imala dosljedno niže koncentracije svih ili većine metala.

Kako su metali dospjeli u tampone?

Metali bi mogli dospjeti u tampone na nekoliko načina. Pamučni materijal mogao je apsorbirati metale iz vode, zraka, tla, preko obližnjeg zagađivača ili bi neki mogli biti namjerno dodani tijekom proizvodnje kao dio pigmenta, izbjeljivača, antibakterijskog sredstva ili nekog drugog procesa u tvornici.

“Unatoč velikoj potencijalnoj zabrinutosti za javno zdravlje, vrlo malo istraživanja je provedeno kako bi se izmjerile kemikalije u tamponima“, rekla je glavna autorica Jenni A. Shearston, postdoktorantica na UC Berkeley. Ono što smatra zabrinjavajućim je prisutnost metala poput arsena i olova.

Učinak metala

Ovisno o koncentraciji, može doći do oštećenja bubrega, jetre, srca i mozga. Isto tako, povećan je rizik od stanja poput demencije, neplodnosti, dijabetesa i sl. No, treba naglasiti da su metali sveprisutni u našim života i izloženi smo niskim razinama u bilo kojem trenutku. Isto tako, iz studije baš i nije jasno pridonose li spomenuti metali bilo kakvim negativnim zdravstvenim učincima.

Ginekologe diljem svijeta nije iznenadilo navedeno, već postavljaju pitanje „kada govorimo o opasnim koncentracijama?“. Niska količina ne bi bila štetna, ali nakupljena količina može dugoročno utjecati na endokrine funkcije osobe, napominju. U idealnom slučaju, uvela bi se regulacija kojom bi proizvođači bili obvezni testirati proizvod na teške metale, a do tada nam preostaje jedino pomno pratiti oznake na proizvodima i ovakva istraživanja.