Gotovo da nema žene koja se u svom reproduktivnom životu nije susrela sa barem nekim simptomima predmenstrualnog sindroma, poznatijeg pod skraćenicom PMS. Radi se o psihofizičkim manifestacijama koje se javljaju u razdoblju između ovulacije i menstruacije. To razbolje nazivamo i lutealnom fazom, a najčešće spontano nestaju pojavom same menstruacije. Različite su teorije o mogućim uzrocima PMS-a. Više o tome, u videu otkriva dr. Marija Križanović Hranilović:

• Pogledajte:

Jedna od njih je upravo hormonalna teorija koja govori o fluktuaciji hormona koji odstupaju od normale. Primjerice, manjak progesterona, manja koncentracija serotonina „hormona sreće“ ili povećana koncentracija kortizola „hormona stresa“. No, uzroke širokog spektra psihofizičkih i emocionalnih simptoma u razdoblju prije menstruacije možemo tražiti i našem načinu života. Poput količine stresora i toksina kojima smo izloženi. Također i nezdravoj prehrani, nekvalitetnom spavanju. Ali i manjku određenih nutritivnih tvari, kao što je:

• kalcij
• magnezij
• vitamin B i D
• omega-3 masne kiseline

 Fizički simptomi PMS-a

Jeste li znali da je opisano gotovo 150 različitih simptoma koji se javljaju u sklopu predmenstrualnog sindroma? Kad govorimo o fizičkim manifestacijama, najčešće se radi o različitim bolovima u abdomenu, donjem dijelu leđa, glavoboljama, nadutosti, oticanju. Kožne promjene javljaju se najčešće na licu, u vidu akni ili pogoršanju već prisutnih kožnih oboljenja. Poput psorijaze ili drugih ekcema. Ublažavanje bilo kojeg od navedenih simptoma je moguće ako dublje potražimo uzrok.

Promjena životnog stila, prehrane, povećanje fizičke aktivnosti su samo neki od način kojima si već možemo pomoći. Suplementacija manjka esencijalnih tvari poput magnezija, kalcija te drugih vitamina i minerala također može biti način liječenja. Kod egzacerbacije kožnih promjena mogu koristiti i lokalni preparati, a za kontrolu boli tu su različite fizikalne metode poput topline i analgetici. Hormonalna terapija bi kao lijek ipak bila među zadnjim opcijama liječenja.

• Zanimljivost: Smatra se da postoji i genetska predispozicija za razvoj simptoma PMS-a.

Psihički simptomi

Psihički simptomi pak mogu varirati od tuge, ljutnje, depresivnih epizoda, anksioznosti i razdražljivosti do uznemirenosti i hiperaktivnosti. Često su prisutni i simptomi promjene apetita (najčešće se radi o povećanom apetitu i pojačanoj želji za određenim namirnicama – primjerice čokoladom). Bilo koje stanje psihičkog nemira može izravno remetiti svakodnevne aktivnosti i time negativno utjecati na kvalitetu života žene i njene okoline.

U poslovnom okruženju žene mogu biti sklonije profesionalnim pogreškama, a intenzivni simptomi mogu značajno utjecati i na odnose s bliskim osobama. U takvom slučaju od pomoći mogu biti stvari i aktivnosti koje imaju opuštajući utjecaj na organizam, poput meditacije, laganih šetnji, različitih vježbi disanja, akupunkture i sl.

Razlika između PMS-a i PMDD-a

Postoji i teški oblik PMS-a koji nazivamo predmenstrualnim disforičnim poremećajem. Obilježen je pojavom intenzivnih simptoma poput depresivnog raspoloženja, izražene anksioznosti i napetosti, značajnih promjena raspoloženja te smanjene koncentracije i sposobnost zadržavanja pažnje i mnogih drugih ograničavajućih simptoma. Zbog takvih su smetnji žene često potpuno ograničene na raznim životnim područjima u svojoj svakodnevnici u to vrijeme ciklusa.

Simptomi traju duže od klasičnih PMS simptoma i zahtijevaju ozbiljniji terapijski pristup. Osim već spomenutih nefarmakoloških mjera koje i u ovom poremećaju mogu biti od pomoći, ipak se najčešće kontrola simptoma, ukoliko se postavi dijagnoza predmenstrualnog disforičnog poremećaja, postiže primjenom antidepresiva ili anksiolitika. Pomoć stručne osobe je potrebno potražiti ako bilo koji simptomi u predmenstrualnom razdoblju značajno negativno utječu na svakodnevno funkcioniranje i time smanjuju kvalitetu života žene.