Mononukleoza je virusna zarazna bolest koju uzrokuje Epstein-Barr virus. Najčešće se prenosi slinom, ali može se prenijeti i drugim tjelesnim tekućinama. Specifičan lijek za mononukleozu ne postoji. Mirovanje i snižavanje temperature, glavne su smjernice u oporavku.

Sve o ovoj infekciji, otkrio nam je dr. Nikola Prpić u videu:

Glavni uzročnik:  Epstein-Barr virus

Epstein-Barr virus (EBV) je široko rasprostranjeni virus koji pripada grupi humanih B-specifičnih limfotropnih herpesvirusa. Ovaj virus uzrokuje akutnu infekciju limfatičnog i retikuloendotelnog sustava, koja je poznata kao infektivna mononukleoza. Dok se infekcija obično javlja u djetinjstvu bez specifičnih simptoma, u adolescenata i odraslih može se manifestirati kao infektivna mononukleoza ili “žljezdana groznica”. Ovi simptomi uključuju povišenu temperaturu, povećane limfne čvorove i upalu ždrijela.

Virus se razmnožava ne samo u B-limfocitima, već i u stanicama višeslojnog pločastog epitela ždrijela te epitelnim stanicama vrata maternice. Također se može naći u sjemenoj tekućini i urinu. Budući da B-limfociti putuju između različitih limfnih organa, zaražene B-limfocite je moguće pronaći u cijelom limfnom tkivu, gdje se nastavljaju razmnožavati.

Mononukleoza i zaraza

Inficirane osobe periodično izlučuju i prenose virus na druge ljude putem izravnog ili neizravnog kontakta, najčešće preko ruku. Infektivna mononukleoza se prenosi pretežno slinom. Virus je vrlo osjetljiv na vanjske uvjete, što rezultira smanjenom infektivnošću izvan ljudskog organizma. Dakle, za prijenos virusa je potreban blizak i neposredan kontakt, često putem ljubljenja. Zbog toga se mononukleoza popularno zove “bolest poljupca”. Iako se virus može naći i u drugim tjelesnim tekućinama, nema jasnih dokaza da se Epstein-Barr virus (EBV) može prenijeti spolnim putem ili putem mokraće. Mononukleoza uzrokovana putem transfuzije krvi i transplantacije koštane moždine zabilježen je kao rijedak slučaj.

Iako je Epstein-Barr virus najčešći uzročnik, mononukleozu može uzrokovati i citomegalovirus (CMV). Dakle, osoba koja je već preboljela mononukleozu, može se opet zaraziti. Primjerice, ako je mononukleoza prvotno uzrokovana EBV-om, sljedeći put osoba može osjetiti iste simptome i nakon zaraze CMV-om.

Dijagnoza

Da bi se dijagnosticirala infektivna mononukleoza, prije svega je važan detaljan pregled pacijenta. Povećanje limfnih čvorova, jedan je od vidljivih simptoma. Pri pregledu ždrijela primijetit će se crvenilo i otok krajnika, te su moguće bijele naslage na njima. Nadalje, nakon dva tjedna bolesti, liječnik pri pregledu abdomena može primijetiti blago povećanje jetre i slezene. Kako bi se razlikovala virusna infekcija od bakterijske, preporuča se vađenje krvi. Na temelju krvne slike vide se parametri karakteristični za mononukleozu. Atipični limfociti i povišen C-reaktivni protein, neke su od karakteristika virusne infekcije. Ipak, treba naglasiti da je to u blažoj mjeri nego kod bakterijskih upala.

Kako bi se mononukleoza potvrdila kod osobe, ključni su serološki testovi. Riječ je o postupku kojim se iz krvi izoliraju i analiziraju protutijela karakteristična za infekciju Epstein-Barr virusom ili citomegalovirusom. Iz uzorka krvi određuje se prisustvo i količina IgG i IgM protutijela. IgG protutijela ukazuju na prethodnu infekciju, dok IgM protutijela sugeriraju svježu infekciju. Pozitivan nalaz IgG protutijela, ne znači da u ovom trenutku imate mononukleozu, već samo da ste u nekad u u životu bili u kontaktu s virusom.

Mononukleoza kod osoba različite dobi

Period inkubacije, odnosno vrijeme do pojave simptoma je dosta dugačak, oko mjesec dana, iako se kod mlađih osoba može pojaviti i ranije. Simptomi bolesti razlikuju, ovisno o dobi, s različitim težinama kliničkih oblika. Kod male djece, mononukleoza često prolazi nezapaženo ili s blagim simptomima. Navedeno se objašnjava nedovoljno razvijenim imunološkim odgovorom i niskom infekcijskom dozom. Djeca obično dobivaju infekciju neizravno putem kapljica sline na igračkama.

Kod mladih osoba, od 15 do 24 godine, mononukleoza se najčešće očituje u sljedećim simptomima:

• Umor
• Glavobolja
• Nevoljkost
• Povišena temperatura
• Upala ždrijela
• Povećani limfni čvorovi

U odraslih, uključujući osobe starije od šezdeset godina, postoji mogućnost infektivne mononukleoze, iako je rijetka. U takvim slučajevima bolest može biti praćena produženom vrućicom i dugotrajnim umorom. Najčešći oblik infektivne mononukleoze uključuje bezbolno povećanje limfnih čvorova na vratu bez povišene temperature. Klinički oblik koji se karakterizira dugotrajnom visokom temperaturom, praćenom iscrpljenošću i općom slabošću, a traje tjednima, rijetko je prisutan.

Kako se mononukleoza liječi?

Nažalost, specifičnog lijeka za mononukleozu nema, već se oboljele nastoji podržavati adekvatnim unosom tekućine i odmorom. Odnosno, terapija se usredotočuje na ublažavannje simptoma. Dakle, vrućica se snižava pomoću lijekova za skidanje temperature, a grlobolja se može olakšati korištenjem pastila. Kako bi se izbjegla dehidracija, preporuča se piti dovoljnu količinu vode. Nadalje, mirovanje je ključno da bi se izbjegle određene komplikacije. Povećanje jetre ili slezene do razine puknuća, neke su od njih.

Većina slučajeva prođe bez trajnih posljedica, ali to ne znači da je mononukleoza bezopasna. Moguće su komplikacije poput žutice i bolnosti jetre, kao i povećanje slezene i problemi sa srcem i živčanim sustavom. Ako primijetite neku od ovih komplikacija ili se stanje ne poboljšava u spomenutom vremenu, posjetite liječnika.

Mononukleoza i ostale infekcije

Važno je razlikovati infektivnu mononukleozu od gnojne angine, koja po određenim simpomima može biti slična. Antibiotici ne samo da nisu učinkoviti u liječenju mononukleoze, već mogu dovesti i do pojave karakterističnog osipa po cijelom tijelu. Stoga se ne preporučuje upotreba antibiotika.

Može li se mononukleoza prevenirati?

Najbolja prevencija je higijena, prije svega pranje ruku.  U slučaju da je netko u vašem društvu ili društvu vašeg djeteta obolio od mononukleoze, često perite ruke i ne dijelite predmete u kontaktu sa slinom. Objasnite djeci kako se mononukleoza širi i upozorite ih da se pridržavaju spomenutih preporuka.

Sprječavanje širenja mononukleoze

Dijeljenje čaša i ljubljenje, valjalo bi izbjegavati barem dva mjeseca nakon povlačenja simptoma mononukleoze. Kako biste smanjili rizik od zaraze, naglasak treba biti na higijeni:

1. Temeljito pranje ruku: Redovito pranje ruku sapunom i toplom vodom ključno je za sprečavanje prijenosa virusa. Pravilno i redovito pranje ruku sapunom i toplom vodom ključno je jer sprječava prijenos virusa s kontaminiranih površina na vaše ruke, a zatim i na sluznicu usta ili nosa.
2. Upotreba dezinficijensa: Kada nemate pristup vodi i sapunu, koristite dezinficijense za ruke koji sadrže najmanje 60% alkohola.
3. Čišćenje zajedničkih površina: Redovito čišćenje kvaka, prekidača za svjetlo, telefona i drugih površina koje se često dodiruju može smanjiti rizik od infekcije.
4. Izbjegavajte bliski kontakt sa zaraženim osobama: Kao što je spomenuteo, mononukleoza se prenosi slinom. Stoga, bliski kontakt, poput poljubaca, treba izbjegavati.

Zapamtite: Pametne navike i svjesnost o prijenosu virusa ključni su za sprječavanje širenja mononukleoze i očuvanje vašeg zdravlja, kao i zdravlja vaših najmilijih.