Nedavne potrese na našem području možemo nazvati traumatskim događajima. Na njih je reagiralo jako puno ljudi, a najviše osobe iz neposredne blizine epicentra.

Psihologinja doc.dr.sc. Anita Lauri Korajlija pojašnjava svima nama kako da budemo podrška jedni drugima nakon ovakvog traumatskog događaja.

Perspektiva

Na sve što nam se događa mi, htjeli ili ne, gledamo iz vlastitog iskustva, iz vlastitih cipela. I volimo, htjeli ili ne, pokazati da se i nama ili nekom nama poznatom dogodilo nešto slično. Pišemo ovu frazu “htjeli ili ne”, jer nam se to uglavnom događa spontano i nenamjerno.

U ovakvim ekstremnim situacijama ne znamo se ni sami nositi s njima, a onda nam je teško nositi se i s drugima, kojima je možda objektivno i teže. Pitali smo psihologinju za savjete kako razgovarati o ovakvim temama.

Razgovarali smo o:

• Osobe koje su pretrpjele značajne materijalne štete tijekom potresa često mogu čuti fraze ‘Ma glavno da ste izvukli živu glavu’ i slično. Pomaže li im to?
• Iako su izgubile dom i sve što je bilo u njemu, nekim osobama je teško na glas reći kako im je potrebna materijalna i/ili financijska pomoć. Što njima savjetovati?
• U 2020. godini doživjeli smo nekoliko izvanrednih situacija. Što možemo očekivati za pola godine na tjelesnoj i psihičkoj razini?

Podsjećamo, ako se teško nosite s posljedicama nedavnih potresa, potražite stručnu pomoć!