Na društvenim mrežama često nailazimo na promoviranje nerealnog izgleda kao lako ostvarivog uz par magičnih sastojaka i vježbi. Da navedeno može biti opasno za pojedinca posvjedočila nam je Mateja Klemenčić Klicper.

U svojoj knjizi Fitness i napolitanke otvorila je dušu i detaljno opisala borbu s poremećajem hranjenja. No, nije stala samo na tome. Naime, Mateja stoji i iza edukativnog online programa i istoimenog Instagram profila gdje govori o temama odnosa s hranom, fitnessom i vlastitim tijelom s naglaskom na balans i ljubav prema sebi.

Više pogledajte u videu:

O blogu i Instagram profilu

Pokrenula si blog i Instagram profil pod nazivom Fitness i napolitanke na kojem zagovaraš pozitivan stav prema hrani.  

Potaknulo me je osobno iskustvo. Dok sam se borila s poremećajem hranjenja osjećala sam se jako usamljeno u svemu tome. Iza tog poremećaja leži puno srama i kad kroz to prolaziš sam, sram raste još više. Također je bilo malo dostupnih informacija i ujedno puno kontradiktornosti. Baš zato ne želim da netko kroz to prolazi na način kao što sam ja.

Konstantno sam guglala sve te stvari, ali nikako nisam mogla pronaći uzrok svoje patnje, kao ni rješenje. Stoga želim da osobe koje su u sličnoj situaciji, sve bitne informacije, pronađu na mom profilu i vide da je izlazak iz toga svega apsolutno moguć.

Kakve su reakcije pratitelja?

Reakcije na Instagram profil, kao i  knjigu su jako pozitivne. Dobivam i povratne reakcije ljudi koji kažu da su se prepoznali u mojoj priči i nakon toga potražili stručnu pomoć. Zahvaljujući tomu vide da nisu sami i da to kroz što prolaze nije nešto što bi trebalo biti pojam normalnog života.

Photoshop i udar realnosti

Na društvenim mrežama, pored tvog profila koji nam šalje dobru poruku, imamo niz fotošopiranih slika i nerealnih trendova. Iz tvoje perspektive koliko to može biti opasno za pojedinca? 

Sve ovisi o pojedincu, ali za nekog tko nema izrađen osjećaj samopouzdanja i samopoštovanja može biti jako opasno. Vrlo je lako skliznuti u taj obrazac, odnosno da osoba procjenjuje svoju vrijednost kroz društvene mreže. Na društvenim mrežama vlada dojam da su svi sretniji od nas. Kada još i povežemo određen izgled tijela vrlo je lako zaključiti da i mi moramo doći do te forme da bi bili sretni.

Poremećaj hranjenja: Put do oporavka

I sama si otvoreno progovorila o borbi s poremećajem hranjenja.  

Kod mene je sve krenulo kao kombinacija različitih faktora. Imala sam nedostatak samopouzdanja i viziju da ću biti sretnija ako budem mršavija. Sve je krenulo nevinom odlukom da ću malo pripaziti na prehranu i početi vježbati. I tako sam počela jesti sve manje.

Ubrzo je sve postalo zabranjeno. Također sam jako zavoljela vježbanje i nisam si dopuštala preskakanje treninga, čak i kada sam bila fizički iscrpljena.

Kome si se obratila za pomoć i kako je izgledao proces izlječenja? 

Centar za poremećaje hranjenja Bea mi je osigurao nutricionističku, grupnu podršku i individualnu psihoterapiju. Kod mene je taj proces trajao gotovo tri godine. Svima koji se bore s poremećajem hranjenja savjetovala bih kombinaciju rada s nutricionistom koji je specijaliziran za to i psihoterapiju.

Sva pravila o prehrani i vježbanju koja sam stvorila u svojoj glavi sam koristila iz krivih namjera. Danas je sve puno lakše jer sam radila na tome da zavolim sebe.

Kako sada definiraš zdrav odnos prema hrani? 

Nije samo stvar u tome da jedemo zdravu i nutritivno bogatu hranu, već i kakve misli imamo o hrani, bez obzira na to bila ona zdrava ili ne. Zdrav odnos prema hrani je biti oslobođen negativnih misli koje izazivaju strah, nervozu ili krivnju. Cilj je jesti ono što zaista želiš u određenom trenutku bez krivnje i straha. Bitno je jesti u skladu s potrebama svoga tijela i to ne mora biti ono što nam društvo nalaže.

Poremećaj hranjenja- Uspoređivanje i oporavak

Na društvenim mrežama pokrenula si pravi trend „usporedivitis“. O čemu se tu točno radi? 

Definirala bih to kao jednu od bolesti modernog doba. Društvene mreže potiču uspoređivanje do te mjere da mislimo da su drugi bolji i vrjedniji. Samoprihvaćanje je najbolji lijek i to mogu reći iz svog iskustva. Svoje tijelo sada prihvaćam u svim fazama. Iako često možemo naići na savjete da se prestanemo uspoređivati, smatram da je sasvim u redu uspoređivati se. Svi smo različiti i normalno je da se uspoređujemo.

O tome pišeš i u knjizi Fitnes i napolitanke. Kome je knjiga namijenjena i što možemo naučiti iz nje? 

Knjiga je namijenjena svima, posebno onima koji su u određenoj fazi života osjetili nezadovoljstvo izgledom svog tijela Drago mi je čuti da knjigu čitaju i stručnjaci. Mislim da je to dobar način da bolje razumiju svoje klijente.

Glavna poruka knjige je da fitness i napolitanke zaista idu zajedno. Dakle, balans u životu, ali i činjenica da svoje mentalno zdravlje ne trebamo zapostavljati zbog fizičkog izgleda. Jedna od poruka knjige je da život nije savršen i nakon oporavka od poremećaja hranjenja. To treba prihvatiti.

Možemo li očekivati još ovakvih korisnih štiva? 

Stvarno se nadam da će knjiga dobiti nastavak i svakodnevno radim neke bilješke. U planu mi je dječja slikovnica na temu pozitivne slike o svom tijelu. Ta slikovnica bi bila protuteža sadržaja kojeg viđamo na društvenim mrežama kako bi djeca od najranije dobi uspješno gradila samopoštovanje i uvidjeli da je različitost sasvim normalna.

Još dobrih priča pronađite ovdje.