Stresne situacije dio su naše svakodnevice i teško ih možemo izbjeći. Dugotrajna izloženost izazovnim situacijama može ostaviti posljedice na tjelesno i mentalno zdravlje. Tada je važno liječiti i te simptome koji se javljaju. Stres i probava često imaju poveznicu, a jedno od češćih stanja je sindrom iritabilnog kolona.

Što je stres?

Stres je uobičajena reakcija na stresore, odnosno uzročnike stresa. Kad govorimo o stresu, uglavnom mislimo na traumatične događaje poput potresa, pandemije, rata, razvoda, smrti u obitelji. No, stresne reakcije događaju se i u velikim životnim događajima poput vjenčanja ili rođenja djeteta. Uzročnici stresa mogu biti čak i male dnevne gnjavaže, koje nisu životno ugrožavajuće, ali, kolokvijalno – idu na živce. Primjerice, gužva u prometu, svađa između djece, prolivena kava. Bez obzira na nebitnost radnje, u tijelu se pokreće stresna reakcija. Energija se dovodi vitalne organe i mišiće, ubrzavajući metabolizam kako bi tijelo izdržalo izazove i eventualnu borbu. Nećemo se boriti sa šalicom kave, no mehanizam stresne reakcije vučemo iz davnih vremena. Tada se ta energija trošila u bijegu ili borbi, no mi se ne borimo ni sa šalicom kave, niti sa suvozačima. Danas, taj nalet energije često završi na nekom organu ili organskom sustavu. Tada govorimo o psihosomatskim smetnjama ili bolestima.

Stres i probava

Stres često djeluje na probavu i probavni trakt. Gastroenterolog Dominik Kralj, dr.med.,  pojašnjava kako promjene u probavi uslijed stresa nisu rijetka pojava. Pogotovo posljednjih godina, uslijed svih stresnih situacijama koje smo proživjeli lokalno i globalno. Osobe se često javljaju s nizom nespecifičnih simptoma. Za početak, gastroenterolozi će kroz razgovor pokušati dobiti više informacija, kako bi se isključila teža stanja. Alarmantni simptomi su:

• Gubitak tjelesne težine
• Postupno jačanje bolova u trbuhu
• Promjene u učestalosti stolice
• Promjene u konzistenciji stolice
• Promjene apetita i osjećaja sitosti
• Teškoće s gutanjem
• Mučnina i povraćanje

Nakon razgovora, pacijent se usmjerava na neke dijagnostičke postupke, ovisno o simptomima, dobi i spolu. Uglavnom se pacijent upućuje na sljedeće pretrage:

• Krvni nalazi
• Ultrazvuk abdomena
• Invazivne pretrage (gastroskopija, kolonoskopija)

Sindrom iritabilnog kolona

Česti poremećaj probavnog sustava uzrokovan stresom je sindrom iritabilnog kolona. Radi se o skupu različitih simptoma koji se javljaju zajedno, uglavnom tijekom stresnijeg razdoblja života. Važno je potražiti pomoć kada ti simptomi počnu ometati svakodnevicu. Neki od tih simptoma su:

• Bol u trbuhu
• Grčevi i nadutost
• Česti proljevi ili
• Zatvor
• Sluz u stolici
• Slabost ili mučnina

Kako bi se utvrdilo da se radi o sindromu iritabilnog kolona, simptomi moraju biti prisutni barem tri mjeseca, a pojedini napadaj traje nekoliko dana. Kod mlađih osoba, ako se utvrdi stanje, neće biti potrebno raditi endoskopske preglede (gastroskopiju, kolonoskopiju). Ostalima će se pregledati se stolica na viruse, bakterije i parazite. Također, provjerit će se krvni nalazi i parametri koji ukazuju na upalne procese. Ako se ovi nalazi pokažu urednima, vjerojatno se radi o sindromu iritabilnog kolona (crijeva). Ako nalazi upućuju na neke promjene, ali i kod starijih osoba, osoba s pozitivnom obiteljskom anamnezom na bolesti probavnog sustava te osoba s  težim simptomima, dat će se preporuka za daljnju dijagnostiku.

Liječenje sindroma iritabilnog kolona

Kada dođe do napadaja, malo toga pomaže isti čas. No, preventivnim radnjama te promjenama životnih navika, moguće je smanjiti učestalost tih neugodnih simptoma. I dr. Dominik Kralj govori kako se osobama treba pristupiti multidisciplinarno. Osim gastroenterologa, u liječenje bi bilo dobro uključiti i psihologa i nutricionista. Oni će, svaki iz svoje perspektive, dati korisne savjete pacijentu. Psiholog može saslušati o problemima te poučiti konstruktivne načine suočavanja sa stresom. Nutricionist će analizirati prehranu te predložiti zamjenske namirnice, ako procijeni da bi mogle biti pogodnije.

Za kraj, dr. Kralj naglašava kako je važno potražiti pomoć, koliko god se simptomi činili beznačajni. Dio pacijenata može osjećati i sram govoriti o njima, no za liječnike nema neugodnih tema!