Što je sindrom kroničnog umora?

Ovo stanje nije dugo na listi medicinskih dijagnoza i upravo zbog toga postoje prepreke u dijagnostici i liječenju. Sindrom kroničnog umora uvršten je tek kada je sve veći broj ljudi počeo prijavljivati simptome povezane s kroničnim umorom. Tu se prvenstveno misli na teškoće u svakodnevnom životu, poput teškoća koncentracije na radnom mjestu, gubitka interesa za druženje ili teškoća u bliskim odnosima. Endokrinolog dr.sc. Ivan Kruljac iz zagrebačke Poliklinike Solmed pojašnjava kako se je stoga važno dijagnostici i liječenju sindroma kroničnog umora pristupiti individualno.

Ovaj sindrom ne treba miješati s umorom zbog specifične situacije ili aktivnosti te proljetnim umorom, koji prolazi kroz nekoliko tjedana. Sindrom kroničnog umora definira se kao stanje umora koje traje barem šest mjeseci, tijekom kojih svaka aktivnost pogoršava umor, a istovremeno – umor se ne smanjuje niti ne prolazi odmorom.

Kako nastaje sindrom kroničnog umora?

Jedan od najčešćih uzročnika sindroma kroničnog umora je stres. Stres je reakcija organizma na uvjete u okolini, obično se javlja kada su zahtjevi okoline u nesrazmjeru s kapacitetima pojedinca za nošenje sa situacijom u kojoj se nalazi. Svakodnevno se susrećemo s malim stresorima (gnjavažama), poput gužve u prometu, izazova na radnom mjestu, dječjim neposluhom. Ako se akumulira velik broj tih dnevnih gnjavaža, naš kapacitet za suočavanje s njima može oslabjeti. S druge strane, postoje i veliki životni stresovi, koji se događaju iznimno, ali imaju velik utjecaj na svakodnevicu. Primjerice, teške bolest, smrt bliske osobe, gubitak posla, iznenadna primjena financijske situacije, rođenje djeteta, preseljenje. Većina osoba uspješno prevlada te izazove vremenom, a kod dijela ostavljaju trajnije posljedice.

Dodatno, u podlozi je vrlo često inzulinska rezistencija, odnosno smanjenje osjetljivosti receptori na inzulin, zbog čega ga nisu u mogućnosti adekvatno vezati pa posljedično nastaje višak inzulina u krvotoku. Često nastaje zbog ubrzanog i nezdravog životnog stila. Dodatno, sindrom kroničnog umora može nastati kao posljedica nekog drugog zdravstvenog stanja, primjerice  kroničnog upalnog stanja, hormonalne neravnoteže ili hipogonadizma, odnosno snižene koncentracija testosterona u organizmu.

Najčešći simptomi

Sindrom kroničnog umora obuhvaća niz simptoma, koji se mogu razlikovati od osobe do osobe. Češće se javlja kod žena, u dobi između 20 i 40 godina. Donosimo najčešće simptome koje bolesnici prijavljuju:

• Umor koji traje duže od šest mjeseci
• Umor koji ne prolazi odmorom
• Nadutost, probavne smetnje
• Otečenost ruku i nogu
• Porast tjelesne težine
• Erektilna disfunkcija
• Produžen menstrualni ciklus

Dijagnostika sindroma kroničnog umora

Sindrom generalno definiramo kao skup simptoma koji se udruženo javljaju. No, skup tih simptoma nije jedinstven, nego se kod različitih pacijenata mogu javljati različiti setovi simptoma. Upravo zato, sindrome je dosta teško dijagnosticirati i liječiti. Najčešći prvi korak u dijagnostici jest eliminacija potencijalnih težih uzroka.

Stoga je često prvi korak napraviti krvne pretrage, koje se obično pokažu urednima. Jednom kada dobijemo nalaz možemo pomisliti kako je to bilo nepotrebno, no taj prvi korak je važan kako bi se isključile druge teže dijagnoze koje se također manifestiraju umorom. Kako se radi o relativno novom zdravstvenom stanju i novoj dijagnozi, u ovom trenutku još ne postoje jasne smjernice niti za dijagnostiku, niti za liječenje bolesnika. Zasad se ovom stanju pristupa dijagnostikom i liječenjem pojedinih simptoma povezanih sa sindromom kroničnog umora.

Liječenje sindroma kroničnog umora

Za ublažavanje simptoma sindroma kroničnog umora, važna je promjena životnog stila. To obuhvaća tri segmenta. U promjeni životnog stila i liječenju kroničnog umora mogu pomoći liječnici i stručnjaci komplementarnih struka.

Stres

Stresne situacije ne možemo baš lako izbjeći, ali puno je važnije kako ćemo mi reagirati na njih. Nužno je pronaći konstruktivne načine nošenja sa stresom, bilo kroz tjelesnu aktivnost, hobije i razonodu, odmor, druženje s dragim ljudima. U procesu nošenja s izazovnom svakodnevicom, uvijek mogu pomoći stručnjaci za mentalno zdravlje.

Nije za očekivati kako će osoba sa sindromom kroničnog umora odjednom krenuti na programe intenzivne rekreacije. No, svakodnevna tjelesna aktivnost niskog intenziteta, poput šetnje u prirodi ili vožnje bicikla se svakako preporučuje. Tjelesna aktivnost vodi boljem raspoloženju i smanjenju osjećaja umora. Dodatno, tjelesnom aktivnošću receptori za inzulin na mišićima postaju osjetljiviji pa se troši višak inzulina u krvi koji se javlja u inzulinskoj rezistenciji.

Prehrana

Mijenjanje prehrane se odnosi na smanjenje udjela šećera (ugljikohidrata) u svakodnevnoj prehrani, u prvom redu kako bi se regulirala inzulinska rezistencija u podlozi. No, pri promjeni prehrane vrlo je važno zadržati (ili razviti) zdrav odnos prema hrani i hranjenju. U promjeni prehrambenih navika mogu pomoći nutricionisti.