Teška kronična bubrežna oboljenja često dovode do otkazivanja rada bubrega. Stanje je to koje se ne događa naglo. Funkcija bubrega tijekom vremena smanjuje se postepeno do trenutka da je takav nivo nedovoljan za normalan život. Zbog smanjene količine mokraće, u organizmu se pored toksina i otpadaka, zadržavaju i voda i sol. Posljedično dolazi do povećanih vrijednosti kreatinina, kalija, fosfata i uree u krvi, što je vidljivo u laboratorijskom nalazima.  Bubrežno zatajenje nekada je bio kraj života za pacijenta, no zahvaljujući vrijednoj metodi zvanoj dijaliza, danas je kroničnim bubrežnim bolesnicima život značajno produljen, a kvaliteta života na višem nivou.

Što je dijaliza?

Dijaliza je umjetni proces uklanjanja otpadnih tvari i viška tekućine iz tijela. Najčešće je potrebna zbog zatajenja bubrega odnosno zbog nemogućnosti bubrega da adekvatno filtrira tvari iz krvi. Osim kod kronične bolesti bubrega gdje se dijaliza koristi kao trajna ili privremena terapija dok se ne ostvari transplantacija bubrega, jednako je neophodna i kod akutne ozljede bubrega. U tom slučaju, osoba je na dijalizi sve dok nalazi ne pokažu da je uspostavljena uredna funkcija bubrega. Dijaliza se također može koristiti i u slučajevima gdje je potrebno uklanjanje određenih lijekova, tekućine ili otrova iz tijela.

Aparat za dijalizu

Tri osnovne radnje koja obavlja aparat za dijalizu su:

• Pumpanje krvi kroz dijalizator i reguliranje protoka zbog sigurnosti
• Odstranjivanje otpadnih tvari iz krvi
• Praćenje krvnog tlaka i količine tekućine odstranjene iz tijela

Funkcionalna jedinica aparata za hemodijalizu je dijalizator. Dijalizator ima dva odjeljka odvojena jednom membranom. Jedan sadrži dijalizat, dok se u drugom odjeljku nalazi bolesnikova krv. Natrij, kalcij, kalij, magnezij, kloridi, acetati, bikarbonati, destroza i PCO2 u pročišćenoj vodi sastojci su dijalizata. Kako bi se izbjeglo grušanje krvi, na mjestu krvožilnog sustava se često dodaje i heparin.

Alarmantni simptomi!

Kada dođe do zatajenja bubrega, liječnik odlučuje o započinjanju dijalize kada se javljaju određeni simptomi i poremećaji:

• Značajno smanjena funkcija bubrega
• Visoka razina kalcija u krvi
• Visoka razina kalija u krvi
• Preopterećenje tekućinom u plućima
• Upala srčane ovojnice
• Abnormalna funkcija mozga
• Gubitak apetita, povraćanje i gubitak težine
• Visoka razina kiseline u krvi

Postoje dvije vrste dijalize: hemodijaliza i peritonealna dijaliza.

Hemodijaliza

Kod hemodijalize, krv se odvodi iz tijela i potiskuje crpkom u dijalizator. Potom, dijalizator filtrira otpadne tvari i vraća pročišćenu krv osobi. Da bi hemodijaliza funkcionirala, nužan je pristup krvotoku koji se postiže umjetnim povezivanjem arterija i vena u podlaktici. Unutar dijalizatora nalazi se umjetna membrana koja razdvaja krvi i tekućinu-dijalizat. Većina ljudi na dijalizu odlazi tri puta tjedno, a vrijeme provođenja obično je oko tri do pet sati. Pad krvnog tlaka tijekom ili nakon postupka najčešća je komplikacija hemodijalize. Također se može javiti bol u prsima i leđima, glavobolja, mučnina, grčevi, posebno pri započinjanju hemodijalize.

Peritonealna dijaliza

Potrbušnica (peritoneum)―opna koja presvlači trbušnu šupljinu i prekriva trbušne organe djeluje kao propusni filtar kod peritonealne dijalize. Kroz trbušnu stijenku tekućina se uvodi potrbušni prostor kroz kateter koji se može postaviti privremeno ili trajno kirurški. Postoji automatizirana i manualna peritonealna dijaliza. Kod manualne tehnike se ne koristi uređaj, dok kod automatizirane peritonealne dijalize uređaj obavlja višestruke izmjene tijekom noći. Time je minimaliziran broj izmjena tijekom dana, no manjkavost je to što je spriječena noćna mobilnost zbog opreme. Infekcija zbog nesterilne tehnike tijekom dijalize, krvarenje, nizak krvni tlak, hernija u trbuhu ili preponama neke su od mogućih komplikacija peritonealne dijalize.

Hemodijaliza i peritonealna dijaliza: Koja je razlika?

Kod hemodijalize, krv se odvodi iz tijela u dijalizator koji filtrira krv pomoću umjetne veze između arterije i vene kako bi se olakšalo uklanjanje krvi. Kod peritonealne dijalize kao filter koristi se peritoneum, membrana koja oblaže trbuh i pokriva trbušne organe. Preko peritoneuma, otpadne tvari prelaze u tekućinu u trbušnoj šupljini.

Koji vrstu dijalize odabrati?

Prilikom određivanja tipa dijalize u obzir se mora uzeti niz čimbenika. Jedan od njih je i način života. Peritonealna dijaliza može se obaviti kod kuće, eliminirajući potrebu za putovanjem u dijalizni centar. Osobe kojima krvni tlak varira od visokih, normalnih do niskih vrijednosti bolje podnose peritonealnu dijalizu od hemodijalize. Osobama koje su imale operaciju trbuha, svježu ranu trbuha ili onima koji imaju defekte u trbušnoj stijenci preporučuje se hemodijaliza.

U procesu dijalize sudjeluje cijeli tim ljudi:

• Liječnik propisuje dijalizu i prati stanje pacijenta
• Medicinska sestra koja educira pacijenta, prati njegovo stanje, nadzire postupak dijalize
• Dijetetičar preporučuje odgovarajuću prehranu
• Transplantacijski kirurg dio je tima kada se dijaliza namjerava koristiti privremeno, do transplantacije bubrega

Kod hemodijalize dio procesa su; vaskularni kirurg ili interventni radiolog koji priprema krvne žile za lako preusmjeravanje krvi i prolaska kroz uređaj za dijalizu te tehničar koji nadzire uređaj tijekom postupka.

Prehrambene norme

Postoje određene prehrambene smjernice kod osoba na dijalizi. Prehrana kod osoba koje se liječe peritonealnom dijalizom treba imati relativno visok sadržaj proteina. Potrebno je reducirati unos soli, a kod osoba koje izlučuju vrlo malo urina ili im je razina natrija niska, ograničava se dnevni unos tekućine. Također je nužno regulirati dnevnu konzumaciju natrija i kalija, u nekim slučajevima i hranu s visokim sadržajem fosfora. Zašto je to važno?

Povišene vrijednosti kalija remete srčani ritam te je zbog toga nužno pratiti unos kalija. Namirnice koje su bogate kalijem su naranče, čokolada, rajčice, špinat, banane i krumpir. Povišene vrijednosti fosfora doprinose razvoju koštanog oboljenja i napredovanju ateroskleroze, a zatajivanjem bubrega upravo dolazi do gubitka sposobnosti izlučivanja fosfora. Zbog toga ne treba pretjerivati s mliječnim proizvodima, mesom i iznutricama. Ipak, važno je naglasiti da se osobe na dijalizi trebaju opskrbiti dovoljnom količinom bjelančevina. Pored hrane životinjskog podrijetla, bjelančevine se nalaze u orašastim plodovima i grahoricama. No, zbog udjela kalija, potreban je oprez pri planiranju obroka. Vrlo je važno da se ne odstupa preporučenog plana prehrane koji osoba dobiva prije početka liječenja dijalizom. Radi nadomještavanja hranjivih tvari potrebni su multivitaminski dodaci prehrani. No, upotrebu prije svega treba raspraviti s liječnikom ili nutricionistom.

Psihološka potpora

Potencijalni gubitak neovisnosti može biti negativno prihvaćen i rezultirati tjeskobom, posebno kod mladih osoba. Zbog toga je od iznimne važnosti psihološka potpora. Mnogi dijalizni centri pružaju psihološku potporu kako bi osobama na dijalizi olakšali i pomogli u nošenju s tom životnom promjenom. Iako dijaliza zahtjeva veliku promjenu, za većinu osoba uspješan program dijalize rezultira prihvatljivom kvalitetom života i izbjegavanju teških komplikacija.

Život na dijalizi-koliko dugo?

U slučaju otkazivanja bubrega, dijaliza je nužna sve do transplantacije. Očekivano trajanje života može varirati ovisno o drugim zdravstvenim tegobama. Prosječni životni vijek na dijalizi je 5 do 10 godina. Međutim, brojni pacijenti na dijalizi žive 20-30 godina. Stoga je važno pratiti preporuke liječnika i usvojiti zdrave životne navike kako bi što dulje ostali zdravi na dijalizi.